
Kad ne vidiš neku očiglednu osobu ili situaciju, a pravo su ti pred nosom...
Dolaziš sa posla nešto ranije sav sjeban, gde su te šef i kolege guzili po ceo dan, jer eto bio je na tebe red da trpiš pa si pobegao ranije. Zato dolaziš do kuće sav u nekom svom svetu gde im jebeš svima mater ne primećujući kola tvog kuma i brus tvoje žene na njima. Penješ se do spavaće sobe gde te čeka tvoja verna žena, usput preskačući farmerke tvog kuma kome si kupio za rođendan i gaćice tvoje žene. Otvaraš vrata (usput sklanjaš sa kvake neke muške gaće) i upadaš usred scene divljeg bluda koju nisi čuo jer su ti uši bile začepljene od onog jebanja na poslu :
"Kume, jesi li to ti ?"
"Ej, gde si kume ! Evo doš'o na proverim šklombocnu kod ispravljača"
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Znači, prekovremeni sat za mir u kući.