U zlatno doba razvijanja moždanih vijuga dece, nevirtuelnim putem, šah je zauzimao vrlo značajno mesto. Pošto svi igrači iz dvorišta nisu bili iste kategorije-i starosne i kvalitetne, to se partner lovio na „fore“-konj fore, lovac fore i u najdrastičnijim slučajevima-kraljica fore, tj.igra bez navedene figure, da bi se postigla ravnopravnost i ujednačenost rivala i potisnuo strah od brzog poraza.
A:-Ej, ajd’ da igramo šah
B:-neću...ne znam dobro...
A: -Ma, ajde, daću ti konja fore...
C(jači igrač i od A i od B, i pomalo mu dosadno): A da vam ja dam sve figure fore i da vas tučem tablom
