
Студиозни набигуз, који све остатке хране свог подмлатка трпа у себе, као у контејнер.
Јер је храну је греота бацати и све смо ми то платили.
Ћале:- Једи сине, па да порастеш велики као тата.
Син :- Ајде ми помози, не могу све да поједем.
Ћале:- Ја сам се нагруво сине, пун сам до чепа. Прстом могу да напипам, мораш сам. Па ћеш после да добијеш колаче ( сече комад и трпа у уста) .
Син :- Али не могу.
Ћале:- Дај мени то, узми колача и ако мама пита, све си сам појео.Јесмо се договорили ?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Hahahaha...moj muž. Slađi su mu ostaci iz naših tanjira nego sve ono što je smazao iz svog. Odboluje sve što bacimo.