Opaska koja se davala kada smo kao klinci igrali fudbal na poljančetu, ukoliko je neko po našem mišljenju pravio kratke korake brojeći za udaljenost živog zida. Ujedno, postavljanje živog zida je bio osnovni povod za svađe iako nije zabeležen slučaj da je iko postigao gol iz slobodnog udarca.
A:”Faul!”
B broji korake da bi stao u živi zid:”Jedan, dva tri.”
A:“U jebote, koračaš k’o dа ideš kod ćaleta na batine! Jedan, dva, tri.“
B:“Brate, a ti koračaš k’o da ideš po sladoled!“
Nertetko se posle ovakvih dijaloga prelazilo na međusobno guranje, a potom i tuču.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Xexexe ... kod nas je za dugacke korake bilo: ko da ides u klonju
+