
Šaljiv odgovor na pitanje: "Da li znate francuski?", pri izgovoru se deli na slogove sa, naravno, francuskim naglaskom. Obično su nas kao klince tako zezali ujaci, stričevi, tetke...
Ja (oko 6 godina): "...Ujko, a je l' znaš ti francuski?"
Ujak: "Ih, bre, pa kako da ne znam. Ja ti znam svakakve jezike."
Ja (ozarena): "Pa, ajde reci nešto."
Ujak: "Kra-va tra-vu pa-seee, te-le re-pom ma-šeeeee."
Ja (smeh)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Izvrsna, realna i upotrebljiva defka. Međutim ovde se cene totalno beskorisne, neupotrebljive definicije koje niko ni ne koristi, a postoji kao i svugde u ovom društvu klan koji međusobno jedni drugima lajkuju i oduševljavaju se šitinama žešćim.
Ne seri.
Iii evo ga, sam se javio pripadnik gore pomenute kaste...