Prijava
  1.    

    Kriju ličnu kartu k'o zmija noge

    Interesantna i redovna pojava međ' finijim predstavnicama penzionisanog življa kojima pitanje o godinama para uši i verovatno je neprikladno poput ili više od stavljanja zarđale šipke u njihov cenjeni i isto tako zarđali analni otvor. Užasnute, valjda, idejom slabo posećene sopstvene sahrane i skandalozno lociranog grobnog mesta ( odmah pored porodične grobnice familije Kasemi-Soć iz Drača ), ove postarije dame-babuskare sakrile su se iza paravana sujete, licemerja i kvazi-bontona iako prilično svesne činjenice da je gore izrečena eventualnost (sa'rana i groblje ; prim. prev. ) daleko bliža nego li ponovna srednjoškolska poseta Zejtinliku, maturantska igranka u Hotelu ''Park'', odnosno učestvovanje u prolećnom sletu Omladinskog Društva ''Zvezda'' na stadionu Slobode iz Užica. Jebiga. Možda je baš taj komunizam kriv za sve. Navikao ih, sirote, na DRUGOVE I DRUGARICE bez obzira na klasu i starosnu dob pa se sada ne snalaze baš najbolje u hijerarhiji demokratije. Ipak, formaldehid ne koriste - izdaje se na recept, naime. I već ih čujem kako viču i prete mi štapom - ''Sve nam diraj, samo godine nemoj''! Neću, neću, drage babe. Imam i ja jednu kod kuće...

    - Izvin'te, gospođo...Hoćete da sednete?
    - Iju, vidi ti njega bezobraznika! Znaš li ti sa kim razgovaraš, bre?! Pa, ja sam za vreme rata bila glavna medicinska sestra u Drugom Bataljonu Ličkog Korpusa! Dva ranjenika sam u isto vreme nosila na grbači a ti meni ''da sednete''?! Sram te bilo, uštvo jedna!
    - Ali, gospođo...?
    - ''Gospođo''?! Nemam još ni punih 80 a ti me već psuješ?! Ljudi, pridrž'te mi ovaj štap da ga zveknem po drskoj labrnji, da ga naučim redu! Eh, da je drug Tito živ, iš'o bi u aps za uvredu, brajkoviću moj...!

    -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

    - E, baba...Koji je to vojvoda od devet slova porazio Napoleona kod Vaterloa?
    - E, sinko...M'RŠ U PIČKU MATERINU, ZNAŠ!