
Nespremno se zaletjeti u nešto, ko grlom u jagode. Uletjeti u priču koja je izvan tvog domašaja. Najčešće se nalijeće na provokaciju iskusnijih likova, i tek kad već bude kasno ukapiraš da ti nema spasa.
- Je li Mario, ti si, ono, biše iz Krajine?
- Jašto.
- Kaži mi ti, jeste li vi tamo slušali kada Bijelo dugme?
- A?!
- Kažem, upozorio vas Bregović na Oluju. Što ga ne poslušaste na vrijeme.
- Je li marvane, ti bi se to kačio sa mnom! A!
- Izvini, da li se to meni obraćaš?
- Vidi ga što se pravi pametan. Da li si svjestan da mogu da te iznabadam glavom!!!
- Dedžgo, ti jedino što možeš da me iznabadaš je šupkom oko kurca. Ae sad, paljba.
- E saću da ti jebem majku!
Šljas
- E.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
potpisujem...+
Odlicna!