
Osoba koja mora da prisustvuje svakom kulturnom događaju u gradu bez da zna išta o istome, ne razlikuje kvalitetno od nekvalitetnog, pohađa sve festivale, koncerte, muzejske izložbe, projekcije filmova i umetničke galerije samo ako prethodno o njima čita u dnevnoj štampi.
Na iste ide samo da bude viđena, da vidi druge, slične jedinke, te da može kasnije da se hvali svojom kulturnom uzvišenošću.
Obično o sebi ima preterano visoko mišljenje koje ne odgovara realnom stanju stvari jer jedina joj je zabava samo biti tamo, bez želje i potrebe za učenjem ili prihvatanjem novih spoznaja.
Kad ga se ogoli ostane samo šminker koji više gotivi pi**e koje se lože na ART nego ziljave folkuše.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.