
Žanr muzike koji se pušta kad društvo ne želi da ispadne primitivno.
Ovaj žanr je inače veoma širokogrudan i kako vreme i alkohol čine svoje, isti žanr na svoja nedra prima i drugačije izvođače, tako da se žuraja završi sa valjanjem po podu i citiranjem Brežnjeva, ali i dalje zadržava epitet kulturne.
U kulturne narodnjake spadaju prvo: Haris Džinović, Rođa Raičević, Džejeve balade (nikako Lubenica), Bijelo dugme, Toma Zdravković (ni kriv, ni dužan) i "Kruška" od Breginog bubnjara, dok se kasnije njihov niz (kad se alkohol umeša) nastavlja sa Fahrudinom Buljubašićem, "Gara, gara, gariš li se sada?", "Dao sam joj kalašnjikov jer nemadoh ništa drugo" i sličnim primercima.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Ako može nekako da se ubaci i legenda Rodja Raičević!!! +
u jebote, kako njega da zaboravim, tipičan kulturni narodnjak, preteča. :)