Prijava
   

kupovanje original muzike

Bilo da se radi o pločama, kasetama ili CD-ovima, radi se praksi koja je kod Srba imala bar nekog smisla samo dok je još bila živa urbana legenda da je kvalitet zvučnog zapisa na originalu bolji, sa umiranjem te legende, umrla je i praksa kupovanja original muzike.

Naravno, tome je najviše doprineo internet, tačnije sajtovi za dijeljenje (tj. šerovanje - dotle došlo da domaći izraz moram pojašnjavati stranim) fajlova među korisnicima.

Moj stav o etičnosti te prakse je slijedeći:
ako bi kupio original kad ti ne bi bile dostupne piratske verzije, onda ga i kupi, bez obzira što piratske verzije postoje.
Ako ne bi kupio original, čak ni kad ne bi mogao doći do njega na neki drugi način, onda skidaj piratsku verziju.

Tako izvođači neće biti na gubitku, oni koji su dovoljni veliki fanovi da su spremni da kupe i treba da kupe, jer ako oni skidaju za džabe onda izvođač gubi pare koje bi ga inače sljedovale. Ako niste veliki fanovi i niste spremni da kupite CD onda slobodno skidajte jer time izbođač ništa ne gubi, jer od vas ionako ne bi uzeo pare.

To je teorija, a u praksi svako po svojoj savjesti. Ja sam lično skinuo dosta piratske muzike s interneta, a originala imam vrlo malo, ali ih ipak imam. Čak sam i ovo svoje načelo prekršio više puta.

Ali kad bi zarađivao solidnu lovu (trenutno ne zarađujem ništa jer sam student), možda bi više kupovao originale.

Komentari

Ја кад бих имао добру зараду, доста бих трошио на оригинале и на књиге. Мада бих пре правио колекцију плоча него дискова. Што се тиче мп3 записа, сваки рип изнад 160 kbps се не разликује од оригинала, бар по ономе што људско ухо може да 'ухвати'. Ко год каже да је чуо да је нпр. 160 kbps слабији снимак од 320 kbps, тај СЕРЕ. :)

Pa to ti kažem, više ne pije vode priča da je na originalu bolji zvuk. Original kupuješ samo ako tako odlučiš iz emotivnih ili etičkih razloga.

A što se ploča tiče i meni su one donekle kul, mada se mogu lako izgrebati, a što se tiče CD-ova i za njih isto važi da se s vremenom sjebu. Paradoks nad paradoksima je da je najsigurnija pohrana, a skoro i najbolji kvalitet upravo na hard disku u MP3 formatu, što se inače skida za DŽ. Kažem najbolji kvalitet en zato što je kvalitet bolji nego na CD-u, jer su isti, već zato što CD-ovi znaju da preskoče, a kad puštaš sa harda nema nikakvog preskakanja.

Најсигурнија похрана ће бити за пар година кад флеш меморије у потпуности надвладају магнетске хард дискове. Већ сад може да се купи флешка од 16 гига за релативно мале паре, а за пар година ће моћи за исте паре неких 160 гига можда. Нема механичких делова унутра, тешко може да се сјебе.
То за плоче стоји да се најлакше оштећују, али ми је некако готиван онај велики омот, па кад ставиш иглу на плочу и чујеш онај звук. :) Имају плоче душу.

Za ploče si potpuno u pravu, a i za fleš. Samo nisam siguran na čemu će se u budućnosti prodavati muzika, dal će i dalje to biti CD-ovi ili neki oblik fleša ili će fizička prodaja u potpunosti da se zamjeni prodajom preko legalnog download-a

Besmisleno je kupovati originale,osim knjiga ,naravno!Ranije su pirati bili ograniceni na audio kasete,kod kojih je zvuk svakim novim presnimavanjem bio sve losiji.Danas muziku mozemo naci u puno formata i u vrhunskom kvalitetu i to za dz.To sto ce Majkl Dzekson zaraditi 300 miliona,umesto 350,nesto me zabole kita jer nije normalno da muzicar zaradi tolike pare,ma ko on bio!
Nije bitno koliko imam para,za originale ih nedam!To je samo stvar principa,a on je da je sve toliko komercijalizovano,da su neki ljudi poceli previse da zaradjuju,a ne zasluzuju to.

ja se trudim da svaki album koji mi se iole dopadne kupim. naravno prvo ga "skinem" i preslušam, da znam za šta dajem pare. možda deluje naivno ali onaj tekst koji po blogovima ljudi pišu iz pravnih razloga ("obrišite ovaj fajl polse 24h od skidanja" ono što niko ne radi) ja shvatam poprilično tako kako jeste.

a to da umetnici prodajom diskova ne zaradjuju nista je pomalo netacno. da ne zaradjuju ne bi bili u tom poslu. druga je stvar sto ne ide svaki dinar njima.

trudim se da kupim svako novo izdanje neke "nezavisne" domaće nazovi"andergraund" scene i da idem na skoro svaki koncert koji drže, baš zbog same podrške tim ljudima. Iako to radim, uopšte me nije sramota taj isti njihov album i da ilegalno skinem. prosto me ponekad mrzi da ripujem. strana izdanja se takođe trudim da kupujem koliko god finansijski mogu da izdržim, recimo nekih 20ak stranih audio diskova godišnje.

ranije sam i ja mislio da je besmisleno, sam posedujem preko terabajta ilegalno skinute muzike što me ne sprečava da pomognem koliko mogu onim bendovima koji mi se sviđaju ili kojima mogu...

hoću da kažem, ne igra kvalitet samog zvuka ulogu. više je pitanje poštovanja i nekakve ljubavi prema muzici.

elem, eto tebi plus :D

@ talentovani, sve zavisi šta slušaš. Ako slušaš nešto ultra-mega-giga komercijalno, tipa Majkla Džeksona, onda tvoja filozofija pije vode, a ako slušaš anderground, ili bilo koju nekomercijalnu muziku, bilo bi pošteno prema tim ljudima da se kupi CD.