Najvažnija osoba u firmi.
Sredovečna žena sa viškom kilograma i viškom podočnjaka.
Svakog dana nosi borosane iako se one godinama ne proizvode.
Uvek nasmejana i dobro raspoložena.
Uvek spremna da dosipa još jednu porciju ili napravi sendvič.
O svakome sve zna.
Sa svakim se našali i uvek ima spremnu temu za razgovor.
Sa kosom ofarbanom u tamno crveno, nečim što liči na mini val
i šminkom Pikasove kubističke škole ne izgleda baš ni najmanje atraktivno.
Ali pošto je za našeg čoveka najseksipilnija stvar šerpa puna kuvanog variva,
kuvarica u radničkoj menzi je povremena intimna prijateljica
dobrog dela kolega koje svakodnevno hrani.
Šefova ne. Oni idu u knjigovodstvo zbog tih stvari.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
borosane+++
ovo ne mora, da bidne
i nije njihova privlačnost u klopi
nego u nečemu tako neopisivom
kao borosane, recimo
ima lik pralje u romanu "pesma"
zauvek sam se zaljubijo u isti
a to je ta sorta
borosane moraš da ubaciš u definiciju, opravdaj pratnju...
e to, sad je dobro.