Prijava
  1.    

    Kvizovača

    Nije zozovača, al' nije ni medovača. Nije daskovača al' nije ni dunjevača. A može biti bilo koja od njih. To je jednostavno kvizovača i ne znaš dok ne probaš.
    Sve srećne porodice liče jedna na drugu, ali svaka srpska porodica peče rakiju na različit način. Zato kad ideš na nepoznat teren u prosidbu, kod druga na slavu ili šta god ruralnog karaktera, ne budi eksperimentalac-mazohista da te ne bi sastavljali lopatom, nego umesto gazdine domaće, lepo skupi muda i potraži vinjak, ili bilo koje drugo piće flaširano. Gazda će možda biti uvređen i možda te nakljuka govnima ko mladog majmuna, ali, hej, izbegao si kvizovaču!

    -Kako je bilo kod njenih na selu?
    -Uhh, ne pitaj, još mi se mozak odvaja od lobanje.
    -Au, da nisi išo na kvizovaču?!
    -Pa jbg... Skupili se lokalni kmetovi okruglog stola ko da prave FNRJ '45te, ukrstili oči ko dete tregere, i samo skoči tast, ošinu me pogledom francuskog vojvode pred giljotinom, i masnim, izgorelim glasom reče: zete, šta piješ? I ja vidim neku brlju na astalu, pocepam si krštenicu i kažem: dajte tu vašu... Auu bratac, ko da me je sam Perun munjama klistirao kroz usta mrtva kad sam potegao prvu na eks. And suddenly I felt nothing...