
Naslednik licemerja, mnogo ozbiljnija delatnost jer je potencijalni licemer nekad bar mogao da se pozove na onu 'daleko od očiju - daleko mu lepa kuća'. Danas, u vreme ekstremno lake dostupnosti informacija svako od nas je pomalo licemer a titula licimura rezervisana je za one najbezočnije, one koje bi u neka davna vremena zavezali za stožinu na najbližem gumnu i gađali prasećim govnima.
- Jaaao, vidi šta mi je Nataša poslala ubiću je. Prasence, i to rođeno bez nogu pa su mu napravili ona kolica s točkovima da može da se kreće, jadničak jedan mali.
- Hehe, dve šunke manje.
- Prostačino bezosećajna, kako možeš tako nešto da kažeš, vidi ga samo kako je slatko, ima pametnije okice od tebe i onog tvog kuma Željka zajedno. Stvarno se nekad pitam šta sam to videla u teb...
- Šta mi fali, đe bi drugo našla 'vaku ljudinu. Nego, reci ti meni o'š jedno parče s paštetom ili dva, kad već mažem?
- Jao daj dva, crko gladna.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.