Last In First Out.
Generalni princip po kome funkcioniše zaboravljanje matematike, programiranja, i ostalih naprednih vještina koje steknemo u životu, a često se odnosi i na naša generalna sjećanja iz života.
Ono što smo zadnje naučili (npr. neku ultra naprednu matematiku, ili tehniku programiranja, ili neki moderan frejmvork), to prvo zaboravimo (ukoliko ne koristimo). A ono što smo učili na početku, ono najosnovnije, to najduže pamtimo.
Evo na primjer ja sad nemam pojma integrale, koje sam učio u četvrtom gimnazije, nešto bolje znam polinome i kvadratne jednačine, limese i logaritme koji se uče početkom srednje škole, a recimo većine osnovnoškolskog gradiva se jako dobro sjećam.
Nešto slično se dešava i kad ljudi ostare, pa popodne ne mogu da se sjete šta su jutros radili, ali zato savršeno dobro pamte neke događaje iz djetinjstva i mladosti.
- Milutine, i tako sam ti ja, znaš, uvijek bio neki kao bundžija, disident, nisu ti mogli proći oni protesti '68. bez mene, ja sam ti, čoveče bio tamo u prvim redovima, i da nije nam Tito izašao u susret, ma mi bismo ti bre, ko zna koliko bismo mi tamo stajali, al znam da ne bismo odustali... nego Milutine, sećeš li se ti, jesmo mi krenuli na pijacu ili u poštu?
