Last In First Out.
Generalni princip po kome funkcioniše zaboravljanje matematike, programiranja, i ostalih naprednih vještina koje steknemo u životu, a često se odnosi i na naša generalna sjećanja iz života.
Ono što smo zadnje naučili (npr. neku ultra naprednu matematiku, ili tehniku programiranja, ili neki moderan frejmvork), to prvo zaboravimo (ukoliko ne koristimo). A ono što smo učili na početku, ono najosnovnije, to najduže pamtimo.
Evo na primjer ja sad nemam pojma integrale, koje sam učio u četvrtom gimnazije, nešto bolje znam polinome i kvadratne jednačine, limese i logaritme koji se uče početkom srednje škole, a recimo većine osnovnoškolskog gradiva se jako dobro sjećam.
Nešto slično se dešava i kad ljudi ostare, pa popodne ne mogu da se sjete šta su jutros radili, ali zato savršeno dobro pamte neke događaje iz djetinjstva i mladosti.
- Milutine, i tako sam ti ja, znaš, uvijek bio neki kao bundžija, disident, nisu ti mogli proći oni protesti '68. bez mene, ja sam ti, čoveče bio tamo u prvim redovima, i da nije nam Tito izašao u susret, ma mi bismo ti bre, ko zna koliko bismo mi tamo stajali, al znam da ne bismo odustali... nego Milutine, sećeš li se ti, jesmo mi krenuli na pijacu ili u poštu?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Preloš rezultat. Barem bi primjer trebao izvući plus.
Primer jeste dobar, ali je naslov bezveze. Ču lifo??
lifo lol