Prijava
  1.    

    Ljudi koji buše deci balone

    Ovi dalji rođaci ljudi koji deci buše lopte nisu nužno stari, niti prepoznatljivi na prvi pogled. Utapaju se u masu poput tuge u flaši vlahova, njihova psihoza je tempirana.
    Sve dok se naduvane gumene mešine sa likom Sunđer Boba i natpisima "Srećan Rođendan" i "Rasprodaja do -9% dok traju zalihe" ne zavijore tik do njih, oni su dakle neprimetni žitelji i krotki sugrađani.
    A onda, taj balon, taj zarobljeni dašak vazduha ili plemenitog gasa (u opremljenijim varijantama), to je nervni okidač u mozgovnoj masi bušača: on doleće iz nepoznatog pravca, praćen histerijom dečijom i narušava psihički mir. Bušač ga hvata i hitro upucava, kolje noktom sa malog prsta, ubada penkalom ili stiska dok ovaj ne ispusti svoju grešnu balonsku dušu. Normalni ludaci pucketaju najlonsku ambalažu, ovima je to malo.
    Prasak. Muk. Mlohavi, kondomoliki leš balona sleće na zemlju.
    Majke i staratelji hvataju zanemelu decu, prekrivaju im oči, stariji ljudi i hronični bolesnici zastaju u grču i hvataju se za srce jednom, a gelender drugom rukom.
    Ubica balona mirno nastavlja svojim putem.
    Jedan manje.
    Uskoro će svet biti lepše, mirnije i urednije mesto, bez suvišnog pritiska.

    - Čiko, možeš da mi dohvatiš balon?
    :Baaaaam:
    - Bufi, hahaha, bufi, hahaha, bufiiii, neće da plate!
    ----------------------------------
    - Šta će ti ovoliko balona na rođendanu, ’leba ti?
    - Ma, dolazi teča-Rile, pa da se nečim zanima. Bolje to nego da krene da smara sa politikom.