Prijava
  1.    

    Ljudi koji ćaskaju na koncertima

    Tip ljudi sa kojima obično dogovorite troiposatno čavrljanje pred svirku, nadajući se da će iscrpiti teme i umoriti jezik, pa ćete na koncertu moći, začudo, malo i da slušate muziku.

    Nažalost, ovaj utopijski recept ne pomaže. Zato pokušajte da ovakve ljude u ovim prlikama isključite iz svog društva, da ne biste došli u priliku da morate da ih isključite za sva vremena.

    Vudstok, 15. avgust 1969.

    Nastupa Ravi Shankar. Uvodna stvar: Raga Puriya-Dhanashri/Gat In Sawarital. Publika pokušava da ostvari kontakt sa univerzumom, a Dženi sa svojom drugaricom Džilijan:

    Dženi: „Jao, pa kako sam zaboravila da ti kažem, u četvrtak me je startovao onaj Tomi, znaš što je bio u Indiji pola godine, rekao mi je da imam predivnu auru... Ne, u stvari, to je bilo u petak, da, i kao moja aura je tako topla... Ne, ne, ipak je bio četvrtak, pošto sam u petak zaglavila sa Džonijem...“

    Džilijan (u sebi): „Mir, ljubav, jedinstvo; mir, ljubav, jedinstvo...“

    _________________________

    Vudstok, 16. avgust 1969.

    Na sceni su The Who. Sviraju Tommy's Holiday Camp. Dženi se, naravno, na sam pomen Tomijevog imena, nadovezuje.

    Dženi: „Ej, a zamisli ti da je on bio pola godine tamo! Ja ne bih mogla, mislim podržavam taj stav i sve to, ali zašto da se putuje tako daleko, kad evo i kod nas ima puno toga zanimljivog, pa vidi sve ove ljude! Nisam mogla baš tako da mu kažem, pa sam nešto izokola, mislim ipak je sladak onako preplanuo i izgladnio...“

    Džilijan (u sebi): „Mir, ljubav, jedinstvo; mir, ljubav, jedinstvo; mir, mir, mir, mir, mir, mir...“

    _________________________

    Vudstok, 17. avgust 1969.

    Dženi i Džilijan slušaju Džo Kokera i With A Little Help From My Friends. Džilijan odavno ne misli da joj je Dženi drugarica; naprotiv, onako istripovana počinje da razvija teoriju da ju je poslao sam nečastivi, da bi je ovom verbalnom torturom kaznio zbog eksperimentisanja sa halucinogenima. Trudi se da ostane pozitivna, a Dženi se trudi da nadglasa muziku:

    Dženi: „Ti u stvari misliš da je bolje da ja ostanem sa Džonijem, je 'l tako? A što nećeš da mi kažeš da se ti, u stvari, ložiš na Tomija? Jesam pogodila, a? Pa ne smeta meni, samo mislim da on nije baš za tebe, on je onako, miroljubiva i, kako se to kaže, kontemplativna osoba, a ti si više napeta i nervozna, da samo znaš kako me sad ludački gledaš... I šta ti je s rukom, što je grčiš iza leđa, jesi dobro? Rekla sam ti da ne uzimaš ništa od onog čudaka...“

    Džilijan (u sebi): „Mir, mir, mir; svi ljudi zaslužuju da žive; mir, mir, mir; obuzdaj te užasne misli i nasilničke porive, nije ona kriva što si ti nesposobna da se isključiš; mir, mir, mir; ama udavićeš je golim rukama ako samo još jednom zucne!“

    _________________________

    Vudstok, 18. avgust 1969.

    Džimi Hendriks izlazi na scenu. Potreseno objavljuje da je, nažalost, ovu predivnu manifestaciju mira, ljubavi i jedinstva narušila nesrećna smrt mlade Dženi N. Publika negoduje protiv disbalansa sa srećom koja naokolo vlada. Koncert ipak počinje.

    Džilijan (u sebi): „Mir, mir, mir, niko nije kriv; ava, ava, ava, Dženi sada spava...“