Prijava
  1.    

    Ljudi koji u autobusu žele da sednu na ono sedište koje im je naznačeno na karti

    Mnogo zajebana sorta ljudi. Baksuzi, bre! Stalno nešto zakeraju, izmišljaju, jedu govna pa se mažu po glavi. Idu kao guska kroz maglu - samo pravo, bez razmišljanja: evo vam, gospodžo, sedište usrano, jebalo vas sedište.

    Kod njih nema mnogo filozofiranja; pa da si mu/joj uvodio fiksni telefon u kuću, digao bi te sa mesta. Retko kad postoji solucija da možeš da se počupaš: ja je ne znam, jebiga sad.

    Baba: Izvini, sinko.
    Lik: Reci baba, brate.
    Baba: Je l ovo sedište 18?
    Lik: Jeste.
    Baba: Piše mi na karti da je moje sed...
    Lik: Ali bus je prazan, baba. Sedi gde hoćeš.
    Baba: Ne, ne, ne, meni lepo piše na kar...
    Lik: Gospođo...
    Baba: ...da je 18 moje sed...
    Lik: Gospođo...
    Baba: ...ište i baš tu hoću da sednem.
    Lik: MA EVO TI SEDIŠTE, JEBEM LI TI MATER RASPALU, ŠČULA?!