Ugrabili su svojih pet minuta samoće, u sveopštoj gunguli radnje, potrebnih da se posvete sebi i svojim mislima. I ne slute da gledaoci, kao kakvi voajeri, prate svaki njihov korak. A možda su i svjesni prisustva mnogobrojnog auditorijuma i žele da svoje najskrivenije misli podijele sa njim, da olakšaju svoju dušu i nađu nijeme saborce u borbi koju vode.
Bilo kako bilo, objektivnom posmatraču izgledaju kao umno poremećeni likovi.
