
Naidju s vremena na vreme, ponekad i bez naročitog razloga. Dani kada ne pomaže ni lepa reč dobrog prijatelja, dan kada si bez volje, dan u kojem se ništa dobro ne može stvoriti. Potreba za samoćom, potreba za društvom, ćutanjem i pevanjem na sav glas, statično zurenje i razmišljanje o odlasku bilo gde. Ne možeš da spavaš, možeš da piješ, ali te mrzi da piješ sam a svi su ti suvišni..Jedino dobro je saznanje da će i taj dan nekako proći.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.