
Naidju s vremena na vreme, ponekad i bez naročitog razloga. Dani kada ne pomaže ni lepa reč dobrog prijatelja, dan kada si bez volje, dan u kojem se ništa dobro ne može stvoriti. Potreba za samoćom, potreba za društvom, ćutanjem i pevanjem na sav glas, statično zurenje i razmišljanje o odlasku bilo gde. Ne možeš da spavaš, možeš da piješ, ali te mrzi da piješ sam a svi su ti suvišni..Jedino dobro je saznanje da će i taj dan nekako proći.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.