
Likovi koje redovno startujem i pricam im o mom ratu u Vijetnamu i ono kad sam se rukovao sa Gadafijem.
Uvek se izbece i cudno me gledaju, a ja se smejem, ahahaha, bole mene...
Svi ustogljeni, cute, nemaju nikakvu facijalnu ekspresiju.
Ko da su ugazili u govno, takva im faca.
Ja im se kezim i smejem u lice, njima i njihovim sablonizovanim zivotima.
Oni se mene plase, narocito ludaci koji se drze za sipku u autobusu i stoje tako poredjani ko sardine, gurajuci se medjusobno i mirisuci se ispod sopstvenih i tudjih pazuha.
A ja se samo smejem i podjebavam ludake.
Pun grad ludaka. Pune ulice, ahahaha!
CCccc...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ahahahhahaa bravo za ludaka!
hahahahah + neocekivano dobro :D
Znači, tačno sam znala :)). Ima li većeg od tebe, ccc :p
stvarno ai bio u Vijetnamu? ;)
pardon, *si.
Aha! @EU @Divine Aha!
Ahahaha!
ВРАЋАШ МИ НАДУ У БОЉЕ СУТРА
ne kontam
Maestralno. :D
+
+++
Ovde se ne zna ko je lud...
Baš ti ide to sa ludilom :
http://vukajlija.com/ludilo/94096
Ha ha , na našu sreću ovaj sajt je bez ludaka, haahhahhha, nema nijednog, hahaahh, al ozbiljno, hhahhaaha, nema hahahaaah.
Pa znam, a tek Gadafi... Mora da je bila velika cast upoznati ga! :DDD