Prijava
  1.    

    Mađarštine

    Pogrdan naziv za naše severne komšije, a u poslednje vreme i za onaj separatistički i do koske omraženi deo stanovništva u AP Vojvodina koji „Dobar dan“ kaže „Jó napot!“ a „Bi li se jebala sa mnom?“ Szeretne dugni?. U retkim slučajevima, pak, izrazom iz naslova mogu se označiti i određene reči tj. sintagme koje na ovaj ili onaj način auditivno/vizuelno podsećaju na jednako do koske omraženi jezik iz ugro-finske grupe istih. Osim gulaša & paprikaša, fala Bogu...

    Elem, ta nepodeljena mržnja potomaka drevnih Atlantiđana prema Đarmama datira još iz vremena Austrougarske Monarhije, a zahlađeni odnosi između tadašnje nacionalne manjine nas i nacionalne većine njih još dodatno su se produbili nakon stravičnih zločina mađarskih fašista nad srpkim življem za vreme Drugog Svetskog Rata (dočekali svojih 5 min-a; prim.prev.). Naime i između ostalog, braća Ugari su u samo tri dana, od 21. do 23. januara 1942. godine, uspeli da zabeleže statistiku od preko 1200 ubijenih i pod dunavski led bačenih „nemađarskih stanovnika Novog Sada“. Čast izuzecima kao što je bio Danilo Kiš, na primer...

    - Ništa, brate, vidimo se kasnije...
    - Ae, Džoni...E, javi se večeras pa da idemo negde da se zezamo, xexexe...
    - ŠKK?!
    - Pa, kako ne prepoznaješ, jebeno! Ono, bre, kad se u filmu „Mi nismo anđeli“ Nikola Kojo pojebe sa onom baba-serom koju igra Eva Ras i onda...
    - E, mani me te lezboidne mađarštine što se skinula gola i to joj, fazon, bio najveći uspeh u karijeri!

    --------------------------------------------------------------------------------------------------

    - Kakve su ovo mađarštine, brate?! Pa, zar nisi mog'o da skineš neki normalni titl, jebotebog?!
    - E, aj nemoj da sereš, naći ćemo neki drugi...Hehehe, sereš...