Mesto strave i užasa kojim me je, zamislite, rođeni otac plašio u trenucima kada sam pokazivao odbojnost prema knjizi, odnosno učenju. Ekvivalent ovom mestu je kopanje kanala, ali moj otac je vrlo originalan u pronalaženju metoda za mučenje ( k'o markiz de Sad ), pa je smislio nešto novo, sveže i potpuno različito od drugih očeva, koji su svoju decu plašili nemaštovitim kopanjem kanala ili mešanjem maltera.
Ćale dolazi s posla, ja ušao u kuću tri minuta pre njega, presvukao se, oprao ruke i seo da odmorim noge od stajanja u prevozu:
- Da, da... Svaki dan ista slika... Kad god dođem zateknem te u tom položaju...
- Ali sad sam...
- E, moj sine... Znaš gde se završava s guzice?
- Ali samo što sam...
- Tako je, u magacinu sirovih koža...
Odlazim u sobu i uzimam knjigu...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.