
Kupljena stavka koja ne vredi ni pola utrošenih sredstava.
-Da vidiš što sam uzela Stefanu DVD sa igricom o lepom ponašanju.
-Pff, bolje da si mu kupila loptu, dide digra fudbal napolju sa drugom decom, a jok da bulji u ta govna ceo dan.
-Bože Dragorade....
------------------------------------------------------------------------------------------------
-Šta ćemo za has?
-Evo ti ja imam 200 dindži, vidi nešto skarabudži. (10 min posle)
-Evo bate, pašteta sa ukusom barenog kukuruza i uzo sam neke flipsiije arome kuvanih škembića.
-El me jebeš?
-Ne što?
-Ma koji bre čkembiće, koje pičke materine, što nisi uzo pola leba, kesicu feferona i 300g alpske, nego mi guraš ove mamipare, zato nam država i propada.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Добар израз и лепо дефинисано. Мени се свиђа. +