Prijava
  1.    

    Man In Black

    Strah i trepet u Srbiji. Ima ih par hiljada. Opasni likovi po gradovima, a i selima. Nose sve crno - crne cvikere, crne cipele, crne komplete od glave do pete. Imaju šmekerski osmeh, voze se samo u najboljim automobilima - od mercedesa do opela - naravno, svi crni. Svi im se klanjaju, pomeraju sa puta, ljube im ruke, obraćaju se sa ``VI`` bez obzira koliko ih je na gomili i koliko godina imaju.
    Žive od stare slave mnogo opasnijih likova koji su živeli vekovima pre njih. Jedino zajedničko što imaju sa njima jeste titula koju nose i boja odeće. Sve ostalo nema veze sa mozgom.
    Ljudi u crnom su inače vikend šljakeri, privatnici najcrnjeg kova - nemaju radne knjižice, ne plaćaju porez, ali im država uplaćuje doprinos za PIO. Finansijska policija ne sme da promoli nos u njihove radnje, a i ako dođu, mogu samo da se pomole i poklone do zemlje, pa zapale na vrata postiđeni. Kod njih sirotinja radi za siću i mrvice, niko nije prijavljen, ali se i dalje ne bune protiv gazda. Šljaka se baš onda kada se i Bog odmara.
    Zato se voze kola koja spadaju samo u grupu ``svetog trojstva`` - Mercedes (otac), Opel (sin) i Audi (pobratim). Po kvalitetu kočija se poznaje gospodin i njegov finansijski status.
    Najbolje žive od tuđe nesreće - kada drugi odapnu ili još gore - kada se venčavaju. Kažu da nema bolje šljake od sahrane sina jedinca - tu se lepo i pojede i ponese.
    U poslednje vreme neki ljubomorni zlobnici govorkaju da ljudi u crnom više vole dečake od nekada popularnih prsatih plavuša i brineta.
    Često ih oslovljavamo sa ``oče``, mada u poslednje vreme, zbog života koje vode, sve češće ih zovemo ``popovi``, ali neretko samo zato što se rimuje sa ``lopovi``.
    Oni su antipod slavnim pravoslavnim sveštenicima u koje su Srbi polagali ne samo svoju nadu i veru, nego i svoje živote, kao što su to činili pod Savom, Arsenijem, Vasilijem, Njegošem, Đujićem. Ovima ne bi dali ni ovcu na čuvanje, jer iako je post - za njih ne važi ono što navodno propovedaju.