
U fudbalskom smislu ova reč znači tip fudbalskog menadžera, koji faktički nije menadžer, već robovlasnik. Taj što odlučuje kolika plata će biti igraču, koliki procenat od transfera će ići u njegov džep i u ruke njegovih pajtosa, gde će igrač nastaviti karijeru, kakve probleme će da pravi klubu i slično. S pajtosima se inače najčešće sastaje u pečenjari uz janjetinu, prasetinu i flajku skupog skićvija ili pak u kasinu na partiji pokera. Ovi ljudi su stvarno alavi na pare i sami odlučuju o prodaji, ucenjuju klub i sl. stvari. Da li je igrač već formiran ili je klinac, koji tek čeka afirmaciju ne igra kod njih nikakvu ulogu, već je sve podređeno isključivo njihovim ličnim interesima, što znači zarada, i zarada, procenat, i procenat, kombinacija, i kombinacija. Ne rade u interesu igrača, već samo u interesu samih sebe. Ovaj izraz je nastao spontano na internet forumima i diskusijama, koje se bave fudbalom u Srbiji.
Primeri menađera: Rajo Božović, Hadži Milovanović, Steva Majami, Bambalići itd.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.