
Fenomen karakterističan za neradnička društva poput našeg. Padom komunizma i ukidanja funkcija masnih proćelavih direktora raznih nekada uspešnih preduzeća pojavio se novi sloj ljud, koji nose titule menadžera. Barataju raznoraznim izrazima poput ofšor, invesment, stretidži, konsalting...
Jedna piksla je u stanju da kvalitetnije rukovodi preduzećem od naših eksperata i menadžera.
Naša država je ostavila dosta prostora školovanju novih kadrova u menadžmentu, pa je i on sam podeljen na više grana: sportski, zdravstveni, komunalni, porodični, pogrebni, jer je to nauka.
Srbima je najsladje rukovoditi i biti DIREKTOR, pa čak iako je to samo papirni brod u bari.
Problem koji se nameće je očigledna stagnacija privrede, manjak radne snage, ali i blistav suficit novoškolovanih menadžera, mene interesuje kome je to potrebno kad nijedna firma osim čečenskog narkokartela i ne funkcioniše.
Niko ništa ne radi, a svi su menadžeri, svi imaju kancelarije i ne rade ništa po ceo dan ali primaju pare. Tipično razmišljanje koje će nas pokopati.
-Fakultet za evropski biznis i menadžment, fakultet zdravstvenih nauka - smer menadžment u zdravstvu, ne razumem.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Pazi ovu matematiku, na ekonomiji i menadžmentu ima 5-6 puta više ljudi nego na elektronskom, mašinskom i gradjevinskom zajedno, ne znam kom će da obračunavaju plate i menadžerišu firme kad nema ko da proizvodi bilo šta.
+