Kaže prosečni Srbin dok dignutih nogu čiji palčevi vire kroz pocepane čarape, u olinjaloj fotelji, proždire masni čips i otpija mlako pivo, gledajući na ekranu prilog o uspešnom privredniku koji je u vreme krize pokrenuo mali biznis i sad odlično posluje, ali, po sopstvenom priznanju datom uz osmeh, često radi i 20 sati dnevno.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Lepa slika
realista ...pljus
Neki ljudi prosto nemaju srece.:D +
Svako je kovač svoje sreće... reče nakovanj pokriven paučinom.
Rad? Živi se od zarade.
majav, zarada je merkantilna kvantifikacija rada, zar ne? Ili možda ipak ne? Krhko je znanje...:)