
San snova većine Beograđana. Poželjno po svaku cenu.
Scena: prazan autobus. Par trenutaka kasnije, sva mesta do prolaza zauzeta.
Verovatan razlog za ovaj fenomen: uživanje u jahanju i preskakanju od strane gubitnika koji ne dobiju priliku da sednu na tako željeno mesto. "Prolaznici" su, očigledno, veoma dobro obučeni da je prozor za luzere i da u ovakvoj situaciji oslobode minimalno prostora za manevar, kako bi im putnik koji bi da sedne do prozora u stvari seo u krilo ili nagazio ih. I taman kad čovek pomisli da im je to i bio cilj, ospu eksplozivnu paljbu reči ili pogleda. Ili oba. Ista situacija se javlja i prilikom ustajanja.
Potencijalni "prozoraš": Izvinite, je l' možete malo, da prođem?
Hard-core "prolaznik" upućuje snishodljiv pogled licu nedostojnom življenja i mrdne kolena za 2 mm.
Logičan nastavak situacije: autobus naglo zakoči i dođe do neželjenog fizičkog kontakta.
Ja bolje da vam ne kažem šta je meni rekao.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.