Poj raznoraznih seoskih ptičica, koji ranom zorom štepa rubove moždanih završetaka, istovremeno raspilavljujući zagorelu dušu deteta sa asfalta, naviklog da se budi bukom gradske šizofrene, neindetifikovane buke.
-Noćas nebesko crnilo posuto blještavim sjajem davno ugaslih zvezda i jutros ovaj skoro zaboravljeni zvuk...
Hvala ti, lepi svete.
Nije bilo teško pogoditi ko je mlada autorka. :)
Како си погодио?
Po žiponu. ;)
Ah, kakav skor! +++
Шуштим кринолином? :)
Šuštiš, šuštiššš...
ne moš odluči čoek de je jača poezija
u telu il u komentarima istog
il u primeru
poezija na treću
+++
:-)
Поететишем надахнута пољупцима природе!
Mene ne raspilavi, no me digne.
ovo je toliko poetično
(i kad se apstrahuje konverzacija sa ruskim klasikom)
da, van sumnje svake, zaslužuje muzičku podlogu:
Zlatna ribica jača. A maskembalski je ovaj najbolji.
https://www.youtube.com/watch?v=5woH9wtvoso
Дишо, та песма у јесте моја прва асоцијација на кринолину и често је одиграм сама себи као глупаву представу када нико не гледа и не слуша :)
Па каже:
Нико те никад неће
Вољет ко ја!
:)
Odlična stvar. Dugo nisam pročitala nešto ovako estetsko, s ukusom, merom. Pi-ci-ka-to. Zvezda od mene.
Хвала, девојчице :)
Fantastično buđenje ^^