
PR u primanju mita, najprofitabilnije i najtraženije zanimanje u Srbiji. Traže te obe strane – i početni davalac i konačni primalac “drti keša”, pošto je korupcija jedina posredna srpska delatnost (u svemu ostalom smo poprilično direktni). Očešeš se za kintu sa oba kraja, a opet ne dobijaš glavni deo, tako da i nećeš popiti glavnu kaznu, u slučaju da sanjaš da te uhvate (jer se to u realnosti neće desiti, naročito ako poznaješ kolegu mitosrednika za ministra policije). Ti si i furundžija i tobdžija, osnovna karika mitološkog lanca ishrane. Tvoja pozicija je toliko važna u održavanju dotičnog sistema, da bi stvarno bio red da je konačno legalizuju i za nju otvore po jednu kancelariju u bolnicama, opštinama, sudovima i sl., ako ni zbog čega drugog, onda zbog neotuđivog prava srpskog radnika da u njoj na miru popije kafu sa strankom.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.