
PR u primanju mita, najprofitabilnije i najtraženije zanimanje u Srbiji. Traže te obe strane – i početni davalac i konačni primalac “drti keša”, pošto je korupcija jedina posredna srpska delatnost (u svemu ostalom smo poprilično direktni). Očešeš se za kintu sa oba kraja, a opet ne dobijaš glavni deo, tako da i nećeš popiti glavnu kaznu, u slučaju da sanjaš da te uhvate (jer se to u realnosti neće desiti, naročito ako poznaješ kolegu mitosrednika za ministra policije). Ti si i furundžija i tobdžija, osnovna karika mitološkog lanca ishrane. Tvoja pozicija je toliko važna u održavanju dotičnog sistema, da bi stvarno bio red da je konačno legalizuju i za nju otvore po jednu kancelariju u bolnicama, opštinama, sudovima i sl., ako ni zbog čega drugog, onda zbog neotuđivog prava srpskog radnika da u njoj na miru popije kafu sa strankom.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.