Prijava
  1.    

    Moglo je bolje

    Ona univerzalna misao koja ti ponekad padne na pamet posle svakog velikog promašaju u životu ili usled višestrukih, neostvarenih očekivanja.

    Kap mučenice klizi niz grlo ko ponoćni ekspres voz po tek podmazanim šinama. Ni cviljenja, niti ikakvog zvuka.

    Sve oko mene mi govori da je moralo bolje, sve. Neki jebeni osjećaj kome ne znam ni porijeklo ni svrhu, titra iz mene, srce mi se čudno grči kao ruka mrtvaca, i kao da zapinje, hrapavo, o rebra. Morao sam boljee - čuje se iz mene neki moj unutrašnji glasić, ispočetka bojažljivo, a posle odveć kuražno i drčno. Ko tek stasali jarac pred proljećno parenje, okuražen mirisima sopstvene mladosti, mladica drveća i nadošle pičke.

    Da nije bilo svih onih napada lijenosti kada mi je sve bilo ljuće od ove brlje, da nisam imao čitave prekide života, stapanje sata i sata u jedan veliki besmisao, sve bi bilo drugačije, više moje. Da nisam gubio dane na nerviranja, silna planiranja kako ću dalje i šta je ispravno za mene, umjesto da sam se dohvatio ljepote koja se krila u meni i zanjihao je u rukama ko najmilije čedo. Da nisam tražio izgovore za svaki moj promašaj i opravdanja za sve padove možda bih sada i mogao da nastavim ovo života bezbrižan i veseo. Ovako, svaka rakijska suza me vrati ovdje.

    Tek na trenutke bih shvatio da sam samo ja mogao promijeniti sebe. Ni vjera, ni knjige, ni otrcane floskule koje obično oni koji ih izgovaraju smatraju djelotvornim savjetima i životnim mudrostima. Ne postoje citati koji ti mijenjaju život, postoje samo odluke. E, za takve odluke sam u životu bio slab. A kada je čovjek slab sam sebi, onda znaš dokle si dogurao.Ova će besana noć i šarenilo kariranih stoljnaka zadimljene kafane, graja i pjesme koje su mi obilježile postojanje, razbiti monotoniju u srcu i usisati veliku rupu u grudima. Do novog buđenja sa poznatim bolom u glavi i srcu.

    A šta ako mogu bolje od ovoga? Šta ako se jednog dana probudim veseo, razdragan, sa osjećajem da je sve ovo samo loša idila sna. Šta ako u sebi krijem mnogo više nego što mislim da imam? Šta ako sam spreman da donesem odluke?! I ispunim ih...Šta ako mi je zapisano da se upravo večeras probudim iz sna?

    Ustajem, izlazim u lepljivu noć. Sa juga je duvao topao vjetar, noseći odnekud mirise neodoljivog cvijeća sa Mediterana. Možda i nije mirisalo ništa, ali ja sam se tako osjećao.