
Radni poklič kapitalizma. Najčešći oblik motivacije radnika posle završenog sastanka sa direktorom.
-Dragi moji radnici,
kao vaš direktor, biću iskren i odmah preći na stvar... Sjebani smo k'o Berlin '45-te, jer niste ni za kurac! Šta je, bre, ovo!? Da li ste vi normalni!? Pad prodaje u prvom kvartalu zbog slabe naplate, pad proizvodnje.... Ma ne, nema nema ništa od vas, kad sve moram sam da radim! Da mene nema, propali bismo skroz! Kako ne shvatate da pred sobom imamo jednog velikog neprijatelja, a to je ekonomska kriza, da moramo još jače da se svakodnevno borimo kako bismo izašli kao pobednici Ne, vi ne shvatate, jer ne možete...
Jedan veliki i mudar državnik je rekao "Ne pitajte šta država može da uradi za vas, nego šta vi možete da uradite za državu"! Ja ću vam reći da ne pitate šta firma može da uradi za vas, nego šta vi možete da uradite za firmu i zato svi mrš na svoja radna mesta, dok nisam smanjio plate!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Odlično. Samo ispravi
++
Ispravio... Hvala.
Prazan stomak je glavna motivacija! +
za takve direktore je samo: MALJ U GLAVU
+++