
Predstavlja iterativni postupak rešavanje zadataka ili kakvih drugih problema uvek na isti način, koji rezultuje gomilom pocepanih i/ili prekriženih stranica neke mučene sveske koja vam je potpala pod ruku, nikad ne donoseći željeni rezultat (ekvivalent lupanju glavom o zid).
Primena ove metode nastaje za zadatke i probleme čiji ste rešavanje apsolutno sigurni da znate i na svačije pitanje: "Je l' znaš _______?" ćete samouvereno dati potvrdan odgovor.
Najlakši način za prepoznavanje naznaka rađanaja ove metode je kada pri prvom susretu sa zadatkom/problemom dođete do koraka posle koga nemate apsolutnu predstavu šta dalje i sebi postavite krucijalno pitanje "Ček kako ono beše sad?". Što rezultira prelistavanjem i traženjem svih mogućih rešenja po skriptama, kopiranim sveskama, tuđim sveskama i rokovnicima (eventualno knjizi). Po pravilu uvek bezuspešno.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.