
Staro pravilo. Zagubi se neki predmet koji ti je bitan i nestane, kao da ga neko sklonio. I uporno tražiš i tražiš, ali k'o za inat. Nema. Digneš ruke, pomiriš se sa tim da je u zemlju propao i nestao za vjek i vjekov. A onda posle nekog vremena sasvim slučajno ti ili neko od ukućana, radeći nešto deseto, naletite na njega.
- Mužu, rešila ja da malo posredim po kući, uzela da očistim onaj trosed na rasklapanje, i pogodi šta sam našla!
- Da nije 100 evra?
- Ne. Pogađaj ponovo.
- Uf... Znam! Onaj moj omiljeni otvarač za pivo što sam kupio prošle godine u Guči! Ne zezaj da si ga našla?!
- Ne! Ovo! Ženske gaće! Nisu moje! Kazuj otkud ovo ovde, krvavicu ti jebem! Govori, dok još možeš, dok ti nisam oči iskopala i krenula koske da ti lomim!
- Uh, al' si ti neka! Šta toliko pizdiš kad vidiš da nema ništa u njima?
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Fino, kvalitetno, doterano i vrlo životno! +++
Odlična +
e bas to!