
Po mišljenju srpskih političara još od doba Radoja Domanovića, dve najstrašnije reči koje možete izgovoriti. Te dve reči rešavaju svaki problem, bez obzira da li je u pitanju nečija izjava ili reagovanje na činjenicu da je neko pobio (ili još ubija) silan narod. Reči koje pomeraju planine. Posle njih će se počinilac garantovano isprepadati i prestati sa tim, čak se i pokajati i preobratiti. Strašnije je to reći nego preduzeti bilo kakvu akciju i nešto konkretno uraditi.
(Posle masakra civila)
- Možda nismo trebali baš onako da im napišemo. Mnogo strogo, pa i oni su ipak ljudi.
- Šta nismo?! Nek' se tresu dok čitaju!
(R. Domanović, Stradija)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Demarš, što se kaže!
Plusčina!
Pazi, pitanje je dal' ovi naši znaju šta je to demarš. A možda samo misle da smo mi glupi pa nam uproste sa "najoštrije osuđujemo". Kad ti mudonja kaže ;)
protestna nota!
Ekstra. Slične su nam defke, al' dovoljno različite. Jebala ih najoštrija osuda +++
Jedino narovoučenije koje se može izvući. A zabrinjavajuće je otkad tu frazu vuku. Zato sam citirao Domanovića. Izlizano da nema gde. Hvala