
Po mišljenju srpskih političara još od doba Radoja Domanovića, dve najstrašnije reči koje možete izgovoriti. Te dve reči rešavaju svaki problem, bez obzira da li je u pitanju nečija izjava ili reagovanje na činjenicu da je neko pobio (ili još ubija) silan narod. Reči koje pomeraju planine. Posle njih će se počinilac garantovano isprepadati i prestati sa tim, čak se i pokajati i preobratiti. Strašnije je to reći nego preduzeti bilo kakvu akciju i nešto konkretno uraditi.
(Posle masakra civila)
- Možda nismo trebali baš onako da im napišemo. Mnogo strogo, pa i oni su ipak ljudi.
- Šta nismo?! Nek' se tresu dok čitaju!
(R. Domanović, Stradija)
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Demarš, što se kaže!
Plusčina!
Pazi, pitanje je dal' ovi naši znaju šta je to demarš. A možda samo misle da smo mi glupi pa nam uproste sa "najoštrije osuđujemo". Kad ti mudonja kaže ;)
protestna nota!
Ekstra. Slične su nam defke, al' dovoljno različite. Jebala ih najoštrija osuda +++
Jedino narovoučenije koje se može izvući. A zabrinjavajuće je otkad tu frazu vuku. Zato sam citirao Domanovića. Izlizano da nema gde. Hvala