
Najdraža stvar kad si mali, pobediš nekog u fudbalu, dernjaš se"naša pobeda"i srećan si ceo dan. Kad porasteš, naše pobede nisu mnogo tvoje, njih ostvaruju reprezentacije, a tebi je lepo kad pobede jer si deo mase, manje ili veće koja se raduje. Ako živiš samo za njihove pobede, nemaš mnogo prostora za svoje pobede i svoj život i postaješ samo navijač, sportski voajer i bar malo devijantan, jer oni sem pobeda, ređaju i poraze, a to itekako frustrira.
Naše pobede i porazi postaju lakmus test za tvoju ličnost, da li si kiseo ili bazan, mrgud ili si na zemlji, ili letiš pravo na nebo usled male specifične težine.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Наша победа, изгубила говеда!
Победа је наша, пукли сте к'о флаша!
Победа је моја, пук'о си к'о соја!
+
Собе ноге на земље. :)
Kvalitetno!