
Najdraža stvar kad si mali, pobediš nekog u fudbalu, dernjaš se"naša pobeda"i srećan si ceo dan. Kad porasteš, naše pobede nisu mnogo tvoje, njih ostvaruju reprezentacije, a tebi je lepo kad pobede jer si deo mase, manje ili veće koja se raduje. Ako živiš samo za njihove pobede, nemaš mnogo prostora za svoje pobede i svoj život i postaješ samo navijač, sportski voajer i bar malo devijantan, jer oni sem pobeda, ređaju i poraze, a to itekako frustrira.
Naše pobede i porazi postaju lakmus test za tvoju ličnost, da li si kiseo ili bazan, mrgud ili si na zemlji, ili letiš pravo na nebo usled male specifične težine.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Наша победа, изгубила говеда!
Победа је наша, пукли сте к'о флаша!
Победа је моја, пук'о си к'о соја!
+
Собе ноге на земље. :)
Kvalitetno!