Prijava
   

Naučene radnje

One radnje u koje su ulagane godine napora i truda kako bismo ih usvojili, i kako bi nam prešle u naviku, da bismo te iste morali svesno ignorisati.

Svi znamo kako je život bio lakši pre 25-30 godina. Iako plate nisu bile velike, svi su sebi mogli priuštiti ono što su hteli. Bilo je svega za jelo i puno slatkiša. Mogao si sesti i sam pojesti konzervu ribe ne misleći hoće li tvoja porodica imati šta da jede. Mogao si sam pojesti čašicu eurokrema, ne pitajući se da li je tvojoj deci nešto zafalilo.
Takva vremena su davno prošla.

Kako proći pored viseće u kojoj su nekad stajali slatkiši, a da ne pomisliš da je otvoriš? Kako ugasiti i poslednju nadu da će se iza vratanca naći ono što tražiš?
Neko to nauči na teži način.

dete- Mama, ima li nešto slatko?
mama- Nema, sine.
dete- :otvara viseću,ona prazna:

drugi dan:
dete- Mama, ima li nešto slatko?
mama- Nema, sine.
dete- :otvara viseću,ona prazna:

treći dan:
dete- Mama, ima li nešto slatko?
mama- Nema, sine.
dete- :otvara viseću, ona prazna:

...

Komentari

Ne verujem. 8 minuta, i nema ocena? + !

Dadoh plus, ali ja i posle toliko godina otvorim visecu da nadjem grickalice jer mama ponekad slaze da se ne pojede sve odjednom. Uglavnom je prazna ali desi se da ima. :D

Brate, pa ja sam imao odeljak jedan kad sam bio mali, a i dan danas pogledam tamo.

Omiljeno!

++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Mislio sam da samo ja to radim...Svaki dan otvaram viseću. Plus.

Иш стоко једна избедачи ме задњим пасусом :+/