
Ne mogu da nađem ono što mi treba u gomili nepotrebnih stvari.
U principu, sve je to isti andrak, ali ja tražim ono konkretno. Određenog muškarca u gomili testosterona, omiljenu okrnjenu viljušku u kompletu za 24 osobe, program na tv-u na kome je upravo urađen reset kanala, jedinu preostalu čistu majicu među hrpom stvari na stolici.
Dokaz da čovek ima jasnu predstavu šta mu treba.
- Jebem mu majku!
- Ne viči zaboga.
- (tiše) Kako da ne vičem? Vidi šta je svezaka ovde? Ne vidim drveće od šume!
- Jebo te patak, je l' možeš da uzmeš bilo koju? Evo, ovu, šta joj fali?
- Ima Ferari kabriolet na omotu... (zgađen izraz)
- Pa?!
- Ja hoću Praslina, žensko sam majku mu!
- Nisi žensko, ti si picajzla! Kud uopšte krenuh s tobom.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
praslin je i meni najbolji.
+