
Odvratna rečenica kojom ljudi pokušavaju ublažiti svoju mržnju prema određenim personama, kako bi njihovo mišljenje bilo iole društveno prihvatljivo. Obično se koristi u slučaju da mrziš neku omiljenu osobu na koju ostala raja obilato svršava.
Ja lično ne volim Totija. Ne znam zašto, ali sam ga uvijek smatrao prepotentnim smradom. I valjda bih ja tu trebao da poštujem činjenicu da je cijelu karijeru proveo u jednom klubu, i to što ga smatraju princem Rima, ali me jednostavno boli kurac za to i nastavljam da ga mrzim.
Mrzim i komšiju Slavka. I on je uspješan čovjek, i vjerovatno je to postao na pošten način i uvijek se lijepo javi, ali ja ga opet mrzim i plus ga ne poštujem. Valjda zato što mu se mačak zove Arčibald i sva ta pomodarska sranja, jednostavno ne znam.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
smrt komsiji Slavku, nusproduktu zemalja u tranziciji!
tebi, batice, plus.
Glupost dobices plus kad budes shavtio da da nisu svi ljudi isti time i puni mrznje kao ti. -
Eo shvatio sam. Podaj pljus.
Britka defka! To cenim! Samo mržnja je za sitne duše. Za nas je prezir. :)