
Ljudi koji, poput Šredingerove mačke, nisu ćaci, a nisu ni nećaci pojedine vlastele u Srbiji. Nećaci, za razliku od ćacija, stvarno hoće da uče, u državi koju ne vode jebeni keramičari i gazde pečenjara. Njih kondukteri i ostali nepismen živalj na vlasti ne čuje, zbog toga su se opremili gedžetima, kao što su šerpe, lonci, najmanje dva jaja, pištaljke i vuvuzele, kako bi i poslednji zaseok u Srbiji čuo da je car u stvari go. Ćaci i njihovi nećaci, s druge strane, davno su znani, još od doba feudalizma, kada su kraljevi, kneževi i dvorske lude (čitaj Vulini) upošljavali isključivo braću, sestriće i nesnađene sinove ujčevih kumova, dok bi palate kupovali uz svesrdnu pomoć od tetki iz države Danske, a njihovi mali kmetovi bi radili na 24 imanja u Bugarskom casrtvu. Danas, od NATO-a 1 do 2012 i NATO-a 2.0 od 2012 - to je i dalje botovska armija sendvičara, podobnih, klimoglavih ljudi iz Beograda i rodno povezanih „stručnjaka” bez dana staža, a sa punim ormarom diploma iz nepoznatih visokoškolskih ustanova, čija su predavanja bila u Sava centru.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
snime slepcina dao minus na ovako perfektnu defku