
Pomalo paradoksalna rečenica, koju kažemo smaračima kada, poslije višečasovnog dosađivanja, požele da nas napuste i da idu da smaraju nekoga drugog. Takođe se koristi i zbog zanimljivog zbunjujućeg efekta koji izaziva na gorepomenutim.
Smarač: .....i tako ti je ujak strica moje tetke od prodavca na tezgi postao vlasnik lanca fabrika za proizvodnju poljoprivrednih alatki.....
Žrtva: Da, da, sjajno, baš je pametan taj tvoj tetak....:zev, zev:
Smarač: Ma nije tetak, nego ujak strica moje tetke! Ali dobro, idem, predugo sam se zadržao, da se ne zabrinu moji.....
Žrtva: Ama nema veze, neka te, šta ćeš i ovdje.....
Smarač (sav pogubljen, zbunjenog izraza lica, sa blago telećim pogledom): Aha, da....mislim, tako je......ovaj......idem ja.....vidimo se......
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.