
Masa ljudi koja je sebe definisala kao Neo Srbe uglavnom od kraja 90-ih odnosno smene vlasti i sada veće čuvene 5.-o oktobarske revolucije. Karakteriše ih kameleonska sposobnost prilagođavanja, potpuno odsustvo savesti kao i alchajmerovsko zaboravljanje nekada postavljenih životnih principa i načela.
Ljubili su jedne, sada ljube druge i nije to strašno, greše ljudi, čovek se uči dok je živ, problem leži u poricanju. Niko da kaže je pogrešio, ili ne da je pogrešio već da je jednostavno promenio mišljenje. Svi zaboravljaju brzo, a ono što se ne spominje, to se nije ni dogodilo.
U međuvremenu su razvili niz međusobnih takmičarskih disciplina od kojih će samo neke biti navedene.
1. Proslava slave sa što većim brojem gostiju.
2. Zvanje što prestižnijih gradskih likova na slavu.
3. Kupovina što veće slavske sveće (u slučaju groblja - grobljanske)
4. Naručivanje što većeg i skupljeg slavskog kolača (iz ketering službe, neće valjda domaćica da ga mesi)
5. Kupovina crkvenih stolica (mesta u crkvi) i ispisivanje imena vlasnika istih.
6. Stavljanje što veće ikone na što vidnije mesto u svom domu.
7. Prisustvo i bliskost sa lokalnim crkvenim glavešinama.
...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Govnomolji. +
E takve likove bih u kamenolom odma poslo, a sad me izvini moram da odem da kupim sveću od dva cola i da cimnem Verka, sutra mi je Sveti Nikola, ne valja se slavi bez njega...
Neka ovaca, od čega mi pekari da živimo
Koje je to pomodarstvo, majko mila... +++
А тек ја,који гурам колица са брашном?
Ne znaju oni kako se radi biznis. A sve što zaradimo od somuna ide za šta?
Иде за израђивање пропагандног материјала,Кизо,нема бринеш.
Sve mogu da razumem, i to što takvi naručuju i hranu, i kolače, ali da naručuju slavski kolač, e, to je već bezobrazluk i totalno kvazi-hrišćanski. Slavski kolač se OBAVEZNO pravi u kući (stanu) gde živi domaćin. Domaćica MORA da napravi slavski kolač i nikako da ga naručuje.
Međutim, ovo sve nije ništa. U mojoj selendri od grada, a i u okolnim selima koje pripadaju dotičnoj selendri od grada, postoji još jedan novokomponovani ''običaj''. Novokomponovani bogataši i gastarbajteri (uglavnom su to Vlasi) su još devedesetih započeli da slave slavu po kafanama na koju zovu preko 100 gostiju. I onda su nezaobilazni pozdravi, želje i čestitke na lokalnim radio-stanicama. Domaćin plati nekoliko stotina evra lokalnoj radio-stanici i teroriše narod sa svojoj listom želja koju čine nekih 10-15 pesama koje vrte nekoliko puta tokom dana. Na listi pesama je nezaobilazna pesma Nade Topčagić: ''Slavski kolač'' u kojoj se domaćin poptuno ''nalazi'' i peva je zajedno sa svojih stotinak gostiju jer se oseća kao staramajka iz te pesme kojoj nema ko da dođe na slavu.
"ohnny1982
Sve mogu da razumem, i to što takvi naručuju i hranu, i kolače, ali da naručuju slavski kolač, e, to je već bezobrazluk i totalno kvazi-hrišćanski. Slavski kolač se OBAVEZNO pravi u kući (stanu) gde živi domaćin. Domaćica MORA da napravi slavski kolač i nikako da ga naručuje.
Međutim, ovo sve nije ništa. U mojoj selendri od grada, a i u okolnim selima koje pripadaju dotičnoj selendri od grada, postoji još jedan novokomponovani ''običaj''. Novokomponovani bogataši i gastarbajteri (uglavnom su to Vlasi) su još devedesetih započeli da slave slavu po kafanama na koju zovu preko 100 gostiju. I onda su nezaobilazni pozdravi, želje i čestitke na lokalnim radio-stanicama. Domaćin plati nekoliko stotina evra lokalnoj radio-stanici i teroriše narod sa svojoj listom želja koju čine nekih 10-15 pesama koje vrte nekoliko puta tokom dana. Na listi pesama je nezaobilazna pesma Nade Topčagić: ''Slavski kolač'' u kojoj se domaćin poptuno ''nalazi'' i peva je zajedno sa svojih stotinak gostiju jer se oseća kao staramajka iz te pesme kojoj nema ko da dođe na slavu."
Koga bre zabole kurac da li je kolac kupljen ili pravljen u kuci.U mojoj kuci se slava slavila i za vreme komunista,pa su i tada kupovali kolac....Drugo,dosta je proseravanja o slavama,zato sto nemate pojma!
Slava nije izvorno hriscanski dogadjaj,vec paganski,koji je preuzela pravoslavna crkva,sto bi znacilo da samo pozivanje popova,proseravanje i molitve su obicno sviranje kurcu i potpuno su nebitne za slavu.Ono sto je bitno je to da slava sluzi kao povod da se ljudi okupe,sto je u danasnje vreme bitno ,jer ljudi nemaju vremena da se vidjaju zbog poslova ,fejsbuka i slicnih gluposti.Ovaj obicaj slavljenja slava je bio bitan pod turcima,zato sto su oni zabranjivali sve vrste okupljanja,osim kada su crkveni praznici.....
Paganika!
Otprilike.
ama baš nijedan primer u defki ne karakteriše moju porodicu. Jel to dobro?
po mom nekom shvatanju to je dobro
dizelaši