
Osećaj koji se javlja nakon potpunog pražnjenja novčanika.
Večita borba u čoveku, između težine zarađivanja novca i lakoće trošenja istog, oslikana u potrošačkom društvu kapitalizma. U stalnoj potrazi za trenutnim zadovoljstvima, okruženi reklamama potrošačkog društva, opkoljeni pamfletima i bilbordima, ljudi troše novac slobodno, sa lakoćom. Nepodnošljivom lakoćom. Nasuprot tome, zarađivanje novca ostavlja malo vremena za uživanje i vezuje se za težak rad uz nedovoljnu novčanu kompenzaciju.
Tereza: Tomaše, zvala je gazdarica. Jesi kupio evre za stan?
Tomaš: Nisam ženo, nemam para.
Tereza: Opet si potrošio pare na onu kurvu Sabinu!? Kako ćemo sad pred gazdaricu? Izbaciće nas iz stana. Ovo je nepodnošljivo!
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Sabina: Dragi, daj mi malo para, nemam više.
Franc: Ali Sabina, dao sam ti više od prosečne plate pre par dana! Na šta si potrošila, pobogu?
Sabina: Pa bila je rasprodaja, pa sam kupila neke cipelice, suknjicu i čipkani donji veš. Videćeš, svideće ti se sigurno.
Franc: Za mene sigurno nisi kupovala čipkani donji veš. Da mi je samo znati za koga se doteruješ, a ja to plaćam! Lako je tebi da trošiš novac koji teškom mukom zarađujem. Ceo univerzitet mi se smeje iza leđa!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Dobra. Ovim minusarima je izgleda mrsko pročitati više od 2 rečenice.