
Njega ili nju srećemo uvek u kraju, ulazimo u isti autobus, onomad se šišala pre nas u lokalnom frizeraju, a on je uplaćivao tiket u istoj kladionici. Naravno, kupujemo u istom Maksiju. Ne poznajemo se i nemamo nameru da se upoznamo, ali se uvek pogledamo nekako blagonaklono kao da se znamo sto godina. Skloniji teorijama zavere misle da je nepoznati komšija zapravo udbaš i da služba ne miruje.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.
+
Nažalost, svi mi kupujemo u Maxi... nema ni jedna druga prodavnica.
I, umjesto pravog pozdrava, dok se gledate u oči očekujući pravi pozdrav, neznatno klimneš glavom i pomjeriš usne kao da bi da kažeš nešto, a zapravo ne izgovoriš ništa. Obostrani pozdrav koji se nikad nije desio.
Naravno da je udbaš :))
"služba ne miruje" pobedio :D +
i ja ima par udbaša, ali sam siguran da ima i nekoliko njih koji rade za CIA, KGB i MOSAD
+++
Ja imam jednog nepojmljivo debelog udbaša kojeg ne srećem samo u komšiluku nego po celom gradu. Taj se pravi da me uopšte ne primećuje, a zapravo me uhodi...