Prijava
  1.    

    Neprijateljski mečevi u fudbalu

    S obzirom na nepovoljan rezultatski bilans koji reprezentacija Srbije u fudbalu postiže igrajući prijateljske utakmice, potrebno je nešto promeniti. Neka statisktika govori da naši "najbolji fudbaleri" najatraktivnije, ali i najefikasnije igraju protiv ekipa koje ih najviše motivišu. Kipar nas nije motivisao, jer za njega igraju Grci, a njih doživljavamo kao braću. Spram Francuske imamo pomešana osećanja: donegde ih doživljavamo kao istorijske prijatelje, što su se oni svojski potrudili da poreknu u poslednjih 15ak godina. Španci su nam zbog podrške oko Kosova nova braća (barem u najavi). O Švedskoj nemamo nikakvo mišljenje.
    Po pravilu, pravi protivnici su ekipe koje su- kako u sportu, tako i u pravom životu, najljući neprijatelji Srbije. Evo 5 ekipa protiv kojih Srbija može da igra niz neprijateljskih mečeva, više zarad satisfakcije nacije, nego zbog rezultata.

    5. SAD
    Američka reprezentacija u fudbalu je na Fifinoj rang listi odavno bolje kotirana od Srbije, što ne govori da je reč o pravom stanju stvari. Severna Amerika nikada neće biti fudbalski kontinent. Imaju nekoliko talentovanih fudbalera (a kako i ne bi na 250 000 000 stanovnika), ali naši bi i dalje trebalo da mogu da ih rasture ko povratnik iz rata svoju suprugu. Ovo bi bio daleko napetiji duel da je reč o košarci. Ili je barem nekada tako bilo...

    4. Nemačka
    Tek u poslednjih 10 godina, Srbija i Nemačka gaje kako-tako dobre poslovno-partnerske odnose. Ne treba zaboraviti ni silnu srpsku dijasporu koja živi u ovoj zemlji. Pa opet, u genima nam je urezano kako su nam Nemci jedan od arhineprijatelja. No, za razliku od Amera, oni su konstantna fudbalska supersila, koju je i bivša Jugoslavija veoma retko pobeđivala, i spram koje je gajila velike komplekse. Međutim, od samostalnosti Srbije, odigran je svega jedan veliki meč, i to na SP u Južnoj Africi, kada je Srbija slavila sa 1:0. Bio je to šokantan poraz za Nemačku, a jedina pobeda za "orlove", koji su se posle opustili kao da su osvojili sam trofej. Time je zaboravljen prethodni poraz od Gane, a ekipa se nepotrebno opustila pred presudni meč protiv Australije, koji je takođe izgubila.
    P.S.: Od dijaspore saznajemo da i među Nemcima, doduše više zbog drugih sportova, postoje izvesni kompleksi spram "male, ali kurčevite" Srbije.

    3. Turska
    Pa kud će nam bolji protivnik od nacije koja nas je gazila 500 godina? Prosečni Turci danas jedva da znaju da su vladali Srbijom (autor defke ih je lično propitivao), ali mi i dalje od najmanjih nogu učimo o zulimima, godišnjem danku, globi, danku u krvi, janjičarima,... U fudbalu dosta dugo nismo odmeravali snage, svakako ne posle njihove istorijske bronze na SP 2002. godine. Posle pojave turskih serija, koje muške gledaoce onemogućavaju da prate svoj omiljeni sport na TV-u, gnev i motivacija će svakako biti veliki u publici, a to se po pravilu reflektuje na igrače.

    2. Albanija
    Ovde je bitno naglasiti kako će motivacija biti ogromna sa obe strane. Albanci nisu naročito popularni na Balkanu (čitaj: mrze ih i Grci, a u novo vreme i Makedonci), ali su im Srbi velika inspiracija, zbog poznatih odnosa sa njihovim sunarodnicima na Kosovu. Mada je fudbal u Albaniji tek u povoju (i to već jako dugo), navijači "Partizana" se još uvek sećaju jednog od najšokantnijih poraza u istoriji, od "Flamurtarija". Na nivou reprezentacija, Srbija je veliki favorit, ali bi pored naše sigurne pobede sve trebalo da pršti...

    1. Hrvatska
    Za razliku od mečeva protiv Albanije i Turske, koje donegde moramo da zamišljamo, Srbija je u raznim uzrastima već igrala protiv svog (ne samo) sportskog arhineprijatelja nekoliko mečeva. I gotovo svi su bili istorijski. Reč je o večitom derbiju balkanskog fudbala. Pošto su Srbi i Hrvati najpre delili istu zemlju, pa isto bojište, a potom Hrvatska nije morala da trpi sankcije (kao Srbija), dugo je igrala međunarodne mečeve, dok sirota Srbija (SRJ) nije. Sve je kulminiralo 1998. godine, kada su uzeli bronzu na SP, dok smo mi morali da se zadovoljimo Mijatovićevom prečkom i desetim mestom. Već godinu dana kasnije, tadašnja SRJ i Hrvatska su igrale prve mečeve u kvalifikacijama za EP. U Beogradu je bilo 0:0, ali je ova utakmica upamćena po nestanku svetla na "Marakani". U poslednjem kolu, na "Maksimiru" je u odsudnom meču bilo 2:2 i SRJ je prošla na EP, a Hrvati su ispali. Mnogo važnija dva motiva sa tog meča su bila Mirkovićevo vaćarenje hrvatskog fudbalera (za šta je dobio crveni karton) i Savićevićevo vređanje hrvatskog navijača. Seniorske reprezentacije se od tada više nisu sastajale (ali će imati priliku već u narednom kvalifikacionom ciklusu za SP). Mlade reprezentacije su se sastajale 3 puta, takođe u zvaničnim takmičenjima. Sva tri puta je pobedila SCG/Srbija. Jednostavno, kvalitet igrača obe zemlje je uvek približno isti, rivalitet je beskonačno veliki (kao i u svim sportovima), Hrvatska u globalu postiže bolje rezultate na velikim takmičenjima, ali se u situaciji napete atmosfere međusobnog duela, Srbija uvek bolje snalazi.

    Sa spiska izostavljena- Bosna i Hercegovina
    Razlog: Srpski fudbaleri koji ponekad igraju za ovu reprezentaciju mogu biti motivacioni problem za naše momke.