Prijava
  1.    

    Nevidljiva granica

    Imaginarni prostor koji umni podlaci koriste zarad lične dobiti vješto pripremajući teren, kao kad kuvaš žabu.

    Kornjača je dugovala keš puhu orašaru, te joj dopizdi jednog dana i odluči da zovne Konana varvarina u pomoć.
    -Konane, Konane trebala bi te nešto pitati ako moš pet minuta samo...
    Teleportova se Konan varvarin pred rnjaču!
    -Uuuu! prestravi se rnjača, diže prednja dva patrljka te pljusnu bradom u proliv prehlađenog Džordija La Fordža.
    -Kako da ti pomognem kornjačo? reče Konan varvarin dok bijesno podiže mač te mu ispade spužva iz lažnih muda.
    -Pa šta znam, kad već pitaš mogo bi da mi popušiš karinu ili da mi izpalacaš čmarinu, HAHAHAHA!
    -AAAA! koga ti jebeš jesam došo fino ko čovjek, šta ti treba tebra?!?
    -Ok, ok šalim se. Čula sam da voliš svemirske brodove?
    -Hmm, ovaj.. pa... da, volim ih, šta sad?
    -Vidiš ono gore svjetlo na brdu, to ti je svemirski brod. Idi gore i reci da hoćeš da im se pridružiš, da putuješ.
    -Hvala ti rnjačo, idem odmah!
    Ubivši junački dva klingonska targa na putu, stiže Konan gore. Kad ono karina, svjetlo nije svemirski brod nego sijalica na kranu na građi.
    -Puh (glavni investitor): opa, takav nam treba, jel možeš dići dve vreće cementa odjednom frajeru, a?
    -Ma šta dve, dižem ako se ne userem i 7!
    -Ok, aj na poso lagano, nego ko te poslo, šta koji kurac tražiš ovdje.
    -Rnjača me poslala, kaže svemirski brod...
    -Ništa ti ne brini! Kad završimo ovu zgradu idemo u duboki svemir, obećavam!
    Tu noć u kafani sreću se puh orašar i rnjača.
    -Puše, puše, jel ok, smo kvit sad? Radiće mali koliko treba, pešes mjeseci.
    -Ma ok kornjačo prefrigana, moj si čovjek! Konobar utriplaj ovo i naplati šta košta - kornjači.