
Kažemo kada želimo nekome da skrenemo pažnju da je predugo zadržao nešto (zajedničko piće, džoint, našu hranu, telefon sa našim kreditom) kod sebe.
Marko dolazi u park i donosi punu bocu radže. One ljute,domaće. Ekipa vec nervozna, spremna, željno ga iščekuje.
- E brate, konačno si stigao...
- I brlju je doneo!
- To mi reci tebra!! ( već pošteno uradjen lik ustaje, teturavo dolazi do Marka i otima mu brlju iz ruke, pažljivo je omiriše, prinosi usnoj duplji, i počinje halapljivo da ispija njen sadržaj. Dragocena tečnost se proliva niz bradu, kaplje na zemlju, mada većinski deo ipak završava u grlu našeg delije, evo ode već pola boce, ali ne, on i dalje guta li guta... )
- Ej, polako brate! Nije ti to majka podarila... Ima nas ovde još željnih, znaš!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
ali podarila hahahhaha, dao sam ti plus već kod naslova
podarila hahaha
:)))))))))