Gotovo neizbežan događaj u životu svakog bivšeg srednjoškolca. Javlja se kada svako od srednjoškolske ekipe krene svojim putem, a uprkos savremenim komunikacijama, kontakti se mahom prekidaju ili svode na minimum, jer svako nađe neko novo društvo. Međutim, posle jedno 2-3 godine, dolazi do shvatanja da je tada nekako sve bilo bolje, dolazi do prisećanja na razne avanture; žali se ne samo što je došlo do razlaza, već pre svega, što su prošle određene godine i što se one nikada neće vratiti.
Lek je očuvati kontakt sa najboljim prijateljima iz razreda, češće se sa njima viđati; jer retka okupljanja bez toga (godišnjice mature i sl.) samo dodatno potpiruju nostalgiju.
