
Gotovo neizbežan događaj u životu svakog bivšeg srednjoškolca. Javlja se kada svako od srednjoškolske ekipe krene svojim putem, a uprkos savremenim komunikacijama, kontakti se mahom prekidaju ili svode na minimum, jer svako nađe neko novo društvo. Međutim, posle jedno 2-3 godine, dolazi do shvatanja da je tada nekako sve bilo bolje, dolazi do prisećanja na razne avanture; žali se ne samo što je došlo do razlaza, već pre svega, što su prošle određene godine i što se one nikada neće vratiti.
Lek je očuvati kontakt sa najboljim prijateljima iz razreda, češće se sa njima viđati; jer retka okupljanja bez toga (godišnjice mature i sl.) samo dodatno potpiruju nostalgiju.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.