
Opšte poznata fraza u nas Srba i vrlo istinita. Zbog srpskog sujeverja, ma ko umro o njemu se neće reći ružna reč zbog babskih verovanja da će nas Bog kazniti ili će se možda i sam pokojnik povampiriti i proganjati nas.
Dede na klupi ispred dvorišta.
A: Boga ti, ču li ti da umro onaj Vlasta što ga zvaše Harambaša?
B: Onaj što je pre par godina razbio celu Mitinu kafanu kad se opio i bio sve ljude šahovskom tablom, a posle ih terao da jedu figurice?
A: Taj.
B: Šteta, dobar čovek je bio, malo nevaljao, ali nije strašno ko što pričaju. Bog da mu dušu prosti.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.